Kako se u Hrvatskoj zloupotrebljava ime WikiLeaks

Pišu: Takaros, Pacufka i Asja

Kad smo već pomislili da je hrvatskim medijima važnija priča o otvaranju ćevabdžinice u Varšavi od WikiLeaksovih objava i sudbine osnivača te zviždačke platforme, oni su nas iznenadili jednim nadasve nadahnutim prilogom o WikiLeaksu. No opet na našu žalost, ne o onom koji je uzdrmao svijet svojim objavama – jer za hrvatske je novinare to manje više već prežvakana priča, a cijela halabuka o hajci protiv Assangea tek pretjerano dramatiziranje – već o novom, hrvatskom WikiLeaksu i njegovom Assangeu, Deanu Golubiću, koji, doduše, još ništa nije objavio, ali je zato puno toga najavio.

Da živi u nekoj drugoj zemlji vjerojatno ga nitko ne bi ni spomenuo, ali nanjegovu sreću, hrvatski su mainstream novinari mega turbo pronicljivi te su momentalno prepoznali kapacitet nevidljiv nama gunđavim i nemaštovitim sumnjičavcima koje su ti članci iz nekog razloga podsjetili na sve one laži iz predizbornih kampanja. I, gle slučajnosti! Dean Golubić se doista već jednom želio kandidirati za predsjednika, točnije 2009. pa potom odustao od utrke. S obzirom na njegovu ambicioznost za pretpostaviti je da je naposljetku shvatio kako neće prikupiti dovoljan broj potpisa za kandidaturu, što nas dovodi do zaključka da se sad odlučio za lukaviju taktiku koristeći ime WikiLeaks, a u čemu mu zdušno pomažu neki hrvatski mediji poistovjećujući ga s Assangeom. Neki idu čak toliko daleko poput net.hr i tvrde kako ima podršku “originalnog” WikiLeaksa, što je teško za povjerovati uzme li se u obzir da u facebook grupi Deana Golubića dominiraju nacionalizam i netolerancija, čime ne samo da blate ime poznate zviždačke platforme, nego sramote i cijelu Hrvatsku.

No, nije g. Golubić osamljen u svojoj ideji. Hrvatska ove godine ima parlamentarne izbore tako da je započela prava pomama u osnivanju različitih udruga koje koriste ime najpoznatije zviždačke stranice i njezinog osnivača. Pozivaju hrvatske zviždače na suradnju kao da do sada nisu postojali ljudi koji su se borili protiv korupcije. Iako se bez previše komentara ukidaju emisije kao što je „Latinica“ i proganjaju novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom, te novosnovane antikorupcijske udruge ne čine ništa. Ničime nisu dokazali svoj rad u borbi protiv korupcije, ali isto tako ni ne prepoznaju trenutak kada bi stvarno mogle pomoći u razotkrivanju istina jer barem bi trebale pružiti podršku novinarima koji se nikada nisu bojali istine i koji su sada u nemilosti vlasti.

Umjesto toga, primjerice, WikiLeaks Hrvatska pozivaju građane da im šalju senzacionalne vijesti i na svojoj Facebook stranici objavljuju komentare ljudi u kojima se poziva na nasilje nad Srbima (sic!) i time sami sebe diskreditiraju. Oni ugrožavaju i svoje moguće izvore jer ih nigdje ne upozoravaju na zaštitu osobnih podataka. Koliko god takva inicijativa može iritirati iole informiranog čitatelja, ona zbog svojeg imena može diskreditirati i izvorni WikiLeaks u očima lošije informiranih čitatelja.

S druge strane, hrvatski mediji ne samo da pokazuju neshvatljivu nezainteresiranost u pogledu na događanja u vezi s WL, nego je i njihovo kašnjenje u objavi važnih zbivanja iz svijeta nadasve upadljivo. Dok se velike svjetske novinske agencije natječu u pokrivanju najnovijih vijesti o turbulentnim događajima u Tunisu, Jemenu, Egiptu, Rusiji itd., naši te vijesti prenose sa zakašnjenjem, često površno, dajući dojam da se to nas ne tiče i tako nas zatvaraju u naš mali svijet izjedan aferama, korupcijom i manipulacijom moćnika. Mediji bi trebali povezivati svijet, a ne doprinositi općem stanju beznadežnosti toliko vidljivoj u današnjoj Hrvatskoj.

Nadajmo se da će onih 1686 dokumenata koji se odnose na našu zemlju biti objavljeni na pravoj stranici Wikileaks prije izbora ove godine. To nitko neće moći marginalizirati.“

Be Sociable, Share!

11 thoughts on “Kako se u Hrvatskoj zloupotrebljava ime WikiLeaks

  1. Bravo, devojke! 🙂 Dosta dezavuisanja zvucnim naslovima, nazvale ste stvari pravim imenom.

  2. Hvala, Mirjana. 🙂 Najgore u cijeloj priči je to što oni stvarno misle da smo toliko blesavi i da ćemo povjerovati u te njihove pričice i nasjesti na obećanja. To, u biti, najviše govori o njima samima i njihovoj iznimno lošoj sposobnosti prosuđivanja.

  3. Nemam rijeci kojima bih mogla opisati facebook grupu Deana Golubica.
    Netko tko zeli postati predsjednik drzave ne bi se trebao spustati na tako nizak nivo.
    Jeftino, primitivno, ali istovremeno i opasno.
    To nije niti “w” od Wikileaks-a.
    Zloupotreba na najjadnijoj razini!

    • Na istim talasima svasta pliva, sunce. Samo, mislim da prave stvari dodju do cilja, ostalo ostane negde usput po nekim rupama. Na ovim nasim prostorima kandidatura za predsednika i nije neki parametar, kada bih ti rekla ko se ovde sve svojevremeno nasao u trci za istom titulom…skandal!
      Ono sto mislim da bi trebalo da se ucini je da ga makar tuze iz WL centrale zbog upotrebe imena, a o razlicitosti ideja ce se vec pobrinuti i sam, a (pr)ocenice eventualni postovaoci.

      • Da, Mirjana 🙂 “Oluja” svasta nanese! Jad i cemer ispliva na povrsinu.
        U svakom slucaju bi ga WL centrala trebala tuziti.

      • Istina, Mirjana, u utrkama za predsjednika može se pronaći doista svakojakih spodoba i većina njih ispadne već prije nego što je uopće uspjela uzeti zalet, kao što je bio slučaj s Golubićem kod posljednjih predsjedničkih izbora i kao što će biti kod idućih bude li se ponovo kandidirao. Međutim, moje je mišljenje da njemu, tj. onima koji za njega plaćaju reklamne članke po novinama uopće nije toliko stalo do toga da on pobijedi, nego da se i dalje održava na životu nacionalizam – zlu ne trebalo, jelte. Nikad ne znaš kad bi opet mogao biti od “koristi”, kao što je to bio 90ih.

        Uglavnom, slažem se s vama, cure. Mislim da ne bi bilo loše kad ga se tužilo zbog upotrebe imena, ako je to uopće moguće, odnosno ako je to način na koji postupa WL. Ako nije, onda smo barem mi ovdje rekle što mislimo o WikiLeaks Hrvatska i općenito o ovakvim manipulacijama. 😉

    • E, sunce moje! Ti si još samo vidjela one najblaže komentare. Da si do prije 10ak dana pogledavala na stranicu, tek bi ti se onda bio smučio život, osjetila bi se vraćena u onaj najmračniji dio naše prošlosti. Ne da njihova grupa danas ima više veze s WL-om, ali ono što se tamo moglo pročitati od osnutka grupe pa do prije, kako već spomenuh, 10ak dana, bilo je izravno zagovaranje fašizma i širenje međunacionalne mržnje. Živo me zanima što ih je naposljetku natjeralo da ipak pobrišu te komentare. Žao mi je samo što nisam bila odmah napravila “screenshots”, ali zato odsad znam što mi je činiti u ovakvim slučajevima. 😉

  4. Asja, ono sto sam vidjela vec mi je sasvim dovoljno. Ako budes redovno pratila stranicu, uvjerena sam da ce tamo biti jos materijala za “screenshots”. Nazalost!!! 🙁 Ne mogu oni tako brzo brisati koliko brzo nacionalisti mogu prljati. A ako obrisu sve sto treba nece ostati nista!
    Sreca nasa sto imamo drugog predsjednika! 😉

    • Nisu oni ni imali namjeru brisati komentare, inače bi to bili odmah učinili, a ne čekali duže od mjesec dana. Nešto ih je natjeralo na to, barem je to dojam kojeg sam ja stekla. Da, sreća što imamo drugog predsjednika. Mada, i on je mogao bez one oportunističke izjave kako Wikileaksove objave ugrožavaju sigurnost ljudi i država, blablabla…

  5. Izgleda da se svi predsjednici plase WL objava. Citiram Jeffa Jarvisa iz tvoje objave na njemackom jeziku:
    “Macht wird nun einmal am allerbesten verteidigt, indem man nicht zu viel preisgibt.”
    To je, cini mi se, deviza sviju njih.

    • Odličan citat. Sve mora biti obavijeno velom tajne kako bi sebi na taj način priskrbili strahopoštovanje. To je ta karta na koju igraju već cijelo vrijeme, al prokljuvili smo ih. 😉

Comments are closed.